Letim iznad prekrasnog vrta strasti koji poda mnom prostireš
i poput mjesečine slažem poglede po nabreklim obrisima.
Smišljam način kako ću im se približiti i početi sladiti,
s kakvim dodirima uzeti plodove što se u mojim očima cijede,
kojom vještinom prepustiti beskonačnom sjaju rajskih osjeta.

Odolijevam izvorima uskovitlanih mirisa i još ne prilazim.
Uzdišem i ćutim kako se otvaraš u probuđenom dahu latica
koje će moje usne kušati u predivno pripremljenom napitku,
kad zakorače požudom i uzbuđene prošeću stazama voćnjaka,
gdje ih čeka sočno voće kojem se za sada izdaleka dive.

Spremam se za odlazak među stabla obasjana zadovoljstvom,
da silinom svojih osjećaja prodrem u njihovo slatko korijenje.
Prozirnošću oblikujem u bezbrojne nježne zdjele nemirne ruke
i na dlanove polažem mekoću stomaka i prihvaćam usijana njedra
kao mjesta najslađih užitaka što s neubranih plantaža stižu.

Oh, kako je lijepo biti u tvom vrtu i udisati svo to voće u sebe,
kako je divno sokove u sebi osjećati i plamenom sunca ljubiti,
žarom probuđenih nebeskih kiša plodno zalijevati tvoje želje
i na ulazu u zemaljsko carstvo uspjeti dokučiti mir svemira
koji je optočen tvojom ženskom ljepotom, ljepotom vječnosti.

Svi se drhtaji moga bića stapaju središtem tvojih milovanja
i vrelim zanosom pronalaze zvjezdane puteve u tvom zagrljaju,
u trenutku uzdižu poljupce i pletu vijenac oko tvog struka,
nježno pristaju uz vrat i tiho posjećuju bjelinu toplih grudi,
započinju ples po tvojoj koži i tvojim srcem istovremeno

Napokon se osjećam, jer te ljubim i u tvojoj mirisnoj utrobi
razlažem usnama plavetno nebo. Postajem nepresušan dah.
Godi mi što se tvoji bokovi poigravaju preskačući sazviježđa,
treperim u tankom letu između dostignutog sna i blage jave
i glas ljubavnika pretvaram u cvrkut ptica tvoga voćnjaka.