Harmonija

u početku
nebo i zemlja bi
u doba azojsko
kad još života
bilo nije
kad zemlja prazna
i pusta bi
a onda
božica ljubavi
i ljepote
iz pjene morske
rodi se
vali olujni
orkanski
kao ljusku orahovu
bacali je
kad iz vala
i pjene
ispliva
kopno prazno
i pusto
dočeka je
kamen kameni
pozdravi je
penjati
poče se
a planina ledena
ukleta
pandže naoštrila
očnjake isturila
na vrh planinski
oštri
popne se
svuda
do kuda oko
dopire
kamen kameni
led ledeni
pustinja pusta
zemlja prazna
i ču
kako bog reče
neka zemlja prazna
pusta
zelenilom proklija
travom sjemenitom
stablima plodonosnim
zemlja prazna
pusta
neka proklija
i bi tako
pod stopalima mekim
nježnim
led ledeni
otopi se
i iz zemlje prazne
puste
trava što sjemeni se
nikne
i stabla što u sebi
sjeme nose
iz kamena kamena
niknuše
i vidje bog
da dobro je
i kopno
smiljem
i kaduljom
i lavandom
opojno zamirisa
i perunika bogiša
kao poslije kiše
duga na nebu
zablista
i rumenika
žutilovka
kamen kameni
zarumeni
zažuti
mimoza sramežljiva
listiće rastvori
i reče bog
latice cvjetne
neka trag tvoj
zametnu
i vijenac mirtov
nevjestin
oko vrata bijela
nevjestina
stavi joj
ali bog mladi
s vijencem lovorovim
oko vrata junačkoga
srete je
harmonija
kći njihova
ljepotom
i skladom
obdarena
zače se
rodi
i s vrha
planine
u dolinu
tamo
gdje voda
teče
zagleda se
i učini joj se
rijeka od mora
natrag
u korito svoje
teče
i učini joj se
planina
s morem
grli se
mazi
i zakorači
harmonija
s glave planine
gizdave
kroz goru zelenu
pitomu
u dolinu
rijeke plodne
i krenu
u susret
pozdravu gospinu
zvon večernji
na molitvu
pozva
harmoniji
u susret
zdravomarija
krenu
simfonija
ljepota božja
skladna
raskošna
razigrana
dolinom
razli se
i zemlju pustu
praznu
oplodi
i led ledeni
otopi
i kamen kameni
omekša
ave marija
gratia plena
zdravo marijo
milosti puna
himna ljubavi
zemlju pustu
praznu
nastani
i bi ljubav
i vidje bog
da dobro je

Gnizdo

rat
bija je bija
i danima
i noćima
lampalo
sivalo
grmilo
tutnjilo je
i mrak
bija je bija
i gnizdo bez tića
na dlanu
nosija san nosija
i pentra se pentra
i ruvina se ruvina
i od nemila do nedraga
satira se satira
i na velebitu velebnu
bija san bija
i vitar slapovit
šiba me šiba
i kroz drage uske
svira je svira
i kroz kapu burnu
i velebit u oblaku
gnizdo bez tića
na dlanu
grija san grija
i na zavižanu divotnu
bija san bija
i u gospi od krasna
molija san molija
i gnizdo bez tića
nosija san nosija
i stazom premužića
iša san iša
i na vučjaku
staja san staja
i gnizdo bez tića
na dlanu
stiska san stiska
i na gromovači
bija san bija
i ka dite malo
plaka san plaka
i tića
iska san iska
i na kukovima
ajdučkim
rožanskim
vratarskim
dabarskim
staja san staja
i gnizdu bez tića
tepa san tepa
i na peci manitoj
suze
lija san lija
a vitar bez pristanka
duva je duva
i dlan
sa gnizdom bez tića
ladan
bija je bija
i snig
na risnjaku
snižniku
prtija san prtija
i na jelencu
planini
guslici
tića
doziva san doziva
i sa stina orlovih
tića
iska san iska
i sa bilolasice bilorune
pogled čežnjiv i bolan
na kolivku zavičajnu
baca san baca
i na stine bile
i na stine samarske
vera se vera
al stine bile
nime
bile su bile
i vitar
i zvizdan
tuka me tuka
dok po kamenu kamenu
tića
zaziva san zaziva
i na stini klekovoj
kleča san kleča
i tića bez gnizda
po grudi rodnoj
doziva san doziva
i na dinaru
planinu zoranićevu
pogled
bolan i čežnjiv
baca san baca
i krik
kamešnice svilaje dinare
krik
bija san bija
i gnizdo bez tića
na dlanu rastvorenu
drža san drža
i tića
iska san iska
al rat
bija je bija
i rat
traja je traja
i bol i jad
dura san dura
i gnizdo bez tića
na dlanu
grija san grija
i ka dite malo
plaka san plaka
i gnizdo bez tića
jubi san jubi
i danima
i noćima
škuro škuro
bilo je bilo
i lampalo
i sivalo
i grmilo
i tutnjilo je
i damari
u kamenu
u žilama
ka bubnjevi
kad zabubnjaju
bubnjali su
i vitrovi
na refule
po kamenu
po žilama
ka diple
diplali su
i poslin
zora
svanula je svanula
i posvuda
od gere svete
do planine zoranićeve
poj tića
čuja se čuja
i tić ditići
pismu
zakantali su zakantali
i gnizda
savili su savili
i glazbu
na svitu cilu najlipšu
čuja san čuja
i sritan prisritan
ka dite malo
plaka san plaka
od sriće
plaka san plaka
i na dlanu
gnizdo sa tićem ditićem
stiska san stiska
i život
bija je bija
i život
buja je buja

Gozba ljubavi

ljeto čitavo ovo gospodnje vrelo
dok šumama sjenatim dubovim
ponad versaillesa samoborska
lutam
djetlića u duplji duba dubrave
čujem
i kuckanje kljuna duga
kuc kuc kuc kuc
uporno prati me proganja
dok u gnijezdu duborezac gnijezdi se
a u duplji duba srca probuđena
djetlić drugi neki kljuca kljuca
danima i noćima bez prestanka kljuca
kuc kuc kuc kuc
i ljubav gnijezdi se u gnijezdu srca vruća
i ljeto vrelo već na izmaku je
al duplja duba moga pomlađena
dupkom puna ljubavi je
i ljubav ugnijezdila se u dubu srca probuđena
i glazbuje i gozbuje
al od tebe ljubavi
ni glaska čuti nije
uho na tišinu osjetljivo naslanjam
al tišina nijema i gluha je
i frulu srebrenu rezbarim
i svirkom tebe zovem preklinjem
i sa vrha duba iz duplje molba odjekuje
i preko mahovine i bršljana i paprati
i preko save srebraste što na suncu ljeska se
vapaj do zoopolisa bezdušna dopire
i od kaveza žičanih bez milosti odbija se
a krletka tvoja ni prozorčića nema
ljubavi moja
i u sendviču od betona i stakla
stiješnjen si
ljubavi moja jedina
i frula srebrena zove te zove
u dubravu sretnu srebrenu zove te
što dalje od zoopolisa krvožedna srebroljubiva
ljubavi moja malena
u dubravu mirnu požuri
gdje mir kao vir izvire uvire
u dubravu sretnu dođi
gdje metvica divlja ljekovita
i timijan medonosni
i smirna mirisna
i mirisi šume poslije kiše
i šumor lišća na vjetru čeka te čeka
i gdje sreća te i mir čeka
i gdje sve pir je osjetilima gladnim žednim
a ja ću preslicom od srebra živa
ljubav presti svilnu
da u jesen nadolazeću
stazu ljubavi divne
babosvilka prekrila ne bi
ljubavi moja mila
i srca će naša glazbalo biti raskošno
i ljubav će naša u dubu srca
glazbovati gozbovati
i bit će to glazba uhu zaljubljenu najljepša
i gozba nepcu osjetljivu sladokusnu najslađa
ljubavi moja ljubavi

Moderato cantabile

moderato cantabile
rendez-vous ljubavni je
nikada ugovoreni
arsen sanjarski
uz piano
tugu bolnu čežnjivu
napada ranjava
o blagosti moja nježna blagosti
da li ćeš noćas moći ostavit sve
chanson d' amour
glad
ljubavnu natapa
dušo
da nikada
kuću navike ljude
ostavit moći nećeš
i poći a ne znati gdje
to znala sam oduvijek znala
ipak još snage nemam
još ne mogu reći
adieu mon amour adieu
ljubav ova nježna
mogla bi vječno mlada biti
kroz moderato cantabile
nada
razlijeva se
nekim putem tijesno
kroz jesen
nas će
odvesti vlak
chanson d' amour
što upravo se rađa
u legendu i vječnost
ljubav dovest će zlatnu
adieu mon amour adieu
il faut savoir

Charles Aznavour u dušu uvlači se

pod kožu zavlači se
i vibrira vibrira
glas sonorni baršunasti rezonantni
u duši treperi ranjivoj
osjetljivost blaži
o nježnosti moja nježnosti
kišica i dalje po osamljenosti sipi sipi
la boheme la boheme
divni aznavour divno pjeva
heureux avec des riens
pjeva sjetno aznavour
krik nijemi iz duše izvija se
heureuse avec des riens
heureuse avec des riens
sretna sa malim
eh mene je tako zadovoljiti
sretna sa malim
već nagovještaj jedan dovoljan je da pokrene me
i opet vjerujem
i opet sretna sam
na krilima sreće letim letim
viens
pjeva aznavour
a ja jeku čujem
viens viens
dođi dođi
toi
toi
pjeva aznavour
glas tvoj divni svilni
kroz plač neba čujem
zoveš me
dođi
aznavour pjeva šansonu novu ljubavnu
de t' avoir aimées
i čujem tebe mili
pjevaš mi
dođi
da te volim
da te volim
eh maleni maleni
pjevušim nijemo
dođi
da te volim
da te volim
volim volim
kroz ponistru svježina dopire
tako mi je lijepo
opet brda bih mogla valjati
aznavour pjeva
il faut savoir
o mili mili
mogla bih trčati trčati
dok te ne nađem
ma naći ću te
ma gdje se ti sakrio
ma naći ću te
ma u kojoj uvali zlatnoj bio
ma na kojoj pučini zlatnoj bio
ma u kojoj kućici zlatnoj bio
dušo zlatna
il faut savoir
treba znati
o bože
aznavour tako moćno pjeva
treba znati
voljeti
čekati
čekajući voljeti
voleći čekati
treba znati
eh maleni maleni
donne donne-moi
chanson d amour odjekuje
drma dušom bijelom
tijelom bijelim
čežnjom bijelom
eh mili mili
zar mora biti
aznavour plače moli preklinje
donne donne-moi
aznavour ljubavi gladan ljubav prosi
duša bijela gladna ljubav zlatnu prosi
ali ljubav tako daleko je
i tako daleka je
eh dušo bijela nježna
laka ti i blaga i zlatna i ova noć
ovdje na tlu tvome zlatnu
na moru tvome zlatnu
ispod neba ovog zlatnog
i snovi neka su tvoji zlatni
dušo zlatna
jubičica tvoja bijela

Love story

Perpetumobile vječito
Na vrtuljku ljubavi
između neba i zemlje
Opet
Do iznemoglosti
Vrtoglavo
Uporno
Bjesomučno
Vrti se vrti
Gdje je sada u svemu tome
Dobrota
Snaga
Ljubavi plemenite nesebične
Gdje je
I kako zaboraviti povjerenje beskrajno naivno
I kako ugušiti ljubav čistu bezazlenu
Kada tako velika i tako lijepa
Visoko
Do neba
I još dalje
Do jeruzalema nebeskoga popela se bijeloga
Jer ovako ispada
Da sve što bijelo je zapravo bijelo nije
I sve što crno je crno nije
I ispada
Da ljubav prava nije ljubav prava
Ona samo privid je i varka i fatamorgana
I sada
Više nego ikada prije
Ljubav na tržnici roba je jeftina
I nije na cijeni
Pomozi mi
Ako boga voliš
Kao boga te molim
Kako da love story djevičanski bijelu
u udovicu odjenem crnu
Kada i dalje očima anđela začuđena
Žena u meni nada se nada
I ne da se ne da

Mama draga mama

Moja naša draga mama
Ništa zaboravila nisam
Zaboravili ništa nismo ništa
A kako bih i mogla
A kako bi i mogli
Mamice
Moja naša mila mamice
Ništa ne moram
Ne moramo ništa zaboravu oteti ništa
Jer godine života moga
I godine života četvero djece tvoje
Jesu godine darivanja tebe
Plemice moja naša ponosna plemice
Sjećaš se nije tome davno
Kad smo kod šjor ancone dobrog poštenog
Kad smo kod šjor bareze finog plemenitog
Po pineze išli
Ne nije ti bilo lako
Nije ti bilo lako nije
Ti i ja
Ti i kćer tvoja starija
Ti i kćer tvoja mlađa
Ti i sin tvoj jedini
Ali uvijek ti
Ali uvijek ti
Hrabro i stidljivo
Ponosno i pokorno
Na vrata poštenog
Na vrata dobrog
Na vrata finog
Na vrata plemenitog
Šjor ancone kucala si
I uvijek su se vrata dobrog šjor bareze širom otvarala
A ti si mu sjećaš se ruku bijelu gospodsku ljubila
I krotko mu se ko krivac smiješila
I puno vam puno fala dobri moj šjor ancona govorila
A mi djeca tvoja čisto bez malicije smo se smiješila
I puno vam puno fala nas šjor bareza ponavljala
Ne nije ti bilo lako
Nije ti bilo lako nije
Plemice moja naša ponosna plemice
Nježna moja naša hrabrosti
Mala moja naša ljubavi
Sjećaš se kad si nas djecu tvoju
Onako mala nježna krhka i slabašna
U mastilu u dvoru sapunala i prala
Bio je kolovoz žege i prašine i obijesti pun
A ti si nas djecu svoju
Onako mala nježna krhka i slabašna
U šugaman umatala i iz mastila izvlačila
I nosila nosila kroz dvor nosila
I preko praga u kuću unosila
Niz tijela naša mlada zdrava snage prepuna
Kapljice svježine su klizile
Niz lice tvoje usko umorno
Kapljice znoja su klizile
I ti si se potila
I ti si se potila
A nismo ti nimalo pomogli
Jer bili smo mali dovoljno mali
Da nam se oprosti da nam se oprosti
I nismo znali i nismo znali
Koliko si sićušna koliko si slabašna
Koliko si krhka koliko si nježna
I mislili smo da imamo mamu visoku i jaku
I mislili smo da imamo mamu kršnu i snažnu
I nismo ti nimalo pomogli
I nismo ti nimalo pomogli
Jer nismo znali jer nismo mogli znati
Ono što sada znamo
Njezna moja naša hrabrosti
Mala moja naša ljubavi
Dušo moja naša dušice
Mila moja naša nježnosti
Sjećaš se onog siječnja oštrog ledenog
Kada se baba razbolila
Ispekla si kolače mramorne
I naranče kupila
I kavu u špaheru ispržila
I u mlincu starinskome samljela
A onda smo sjećaš se
Ti nada i ja
Kroz brizine do suvača i natrag gazile
Bio je led
Bila je bura
Bio je siječanj oštar ko britva
Suhi bijeli led pod nogama ko staklo pod nogama
A ti kćerka hvara otoka sunca
A ti onako nesigurna
Obuhvatila si nas dvije šoto braco
I vjerovala nam djeci svojoj vjerovala
I uzdala se u mladost i spretnost našu
Jer si nas ljubila jer si nas ljubila
I tako smo se nas tri
Nas tri male i hrabre
Šoto braco uhvatile
I klizale se klizale se
Niz brizine i pandžin brig klizale se
A ti si se smijala a ti si se smijala
I vjerovala nam djeci svojoj vjerovala
I sve tri onako male i hrabre
Smijale se smijale se
I bila si sretna i bila si sretna
Dušo moja naša dušice
Staričice moja naša skromna staričice
U nedjelju ovu bili smo na gajicama
Ljerka snaha tvoja ubrala je jagode
I na dlan tvoj dječji stavila ih
Rekla si mi
Ovo mi je prvo voće ove godine
A već je i ljeto počelo
Tata se ne sjeti
A ja na peskariju ne mogu
Noge me ne služe
Zapeklo me nešto u srcu
I onda smo čitav taj dan
Vedran unuk tvoj
Neven unuk drugi tvoj
Lela mama njihova a snaha tvoja
Boško sin tvoj jedini
Nada kćer tvoja najmlađa
Dunja kćer tvoja najstarija
Ja kćer srednja tvoja
Brali brali i brali
I na dlan tvoj dječji stavljali
Jagode maline ribizl višnje trešnje ogrozd
A ti si se smijala a ti si se smijala
I govorila
Nemojte dico dosta ne mogu više
A oči tvoje blage bademaste su ti se smijale
A usne tvoje male ružičaste su ti se smijale
A nosić tvoj lijepi otmjeni ti se smijao
I sva si se smijala
A ti si prstićima tvojim malim bijelim uzimala
Jednu po jednu jagodu malinu višnju trešnju
Jedan po jedan ogrozd
I jela si polako sa gušto
Jednu po jednu jedan po jedan
I bila si sretna i bila si sretna
I ponavljala
Nemojte dico dosta ne mogu više dico
I smijala se smijala se
I onda sam se sjetila
I onda sam se sjetila
Svih onih prolića naših
I trešanja ranih prvih ko krv crvenih
I želje djece tvoje četvero da ih kušamo
A ti si bez riječi iz kuće izlazila
I na peskariju bez riječi odlazila
I brzo se brzo vraćala
Sa kvarat trišanja ranih prvih ko krv crvenih
I prala ih u lavelu
Jedna tebi tebi jedna jedna tebi
I začas su trišnje ko rečine na ušima visile
A kada smo i zadnju trišnju sa košticom progutali
Još uvijek su trišnje ko rešine na ušima visile
A ti dobra moja naša predobra
A ti ni jednu probala nisi
I bila si sretna
I smijala se i smijala se
Majčice moja naša majčice
Mladosti moja naša mladosti
Gledam te ko sada gledam te
Na ponistru naslonjenu
Dok škure stare priškurene su
Na katu prvom
Kuće od muljike
U podnožju staroga grada osiniuma
U kneza nelipica ulici na broju deset
Ulicom našom prašnjavom vojnici u kasarnu žure
Kamion pun uglja iz ruduše uz ulicu brekče
Seljak sa radošića na magarca zajašio
A mi dječurlija iz susjedstva pjevamo
Dug je put do radošića
Medo jaše magarčića
A ti nalakćena na ponistru
Kroz čkure priškurene ćiriš
Ćiriš i misliš
I sanjariš
Tko zna o čemu sanjariš
Dok tamo iza visoke tamo
Naranča golema zalazi
Dok tamo iza visoke tamo
More tebe mami
Djevojčice moja naša djevojčice
Ljupkosti moja naša ljupkosti
Znaš li da oduvijek sam znala
Da oduvijek smo znali
Koliko velika ljubav tvoja je za tatom
Koliko nepresušna ko izvor voda cetina
Koliko prostrana ko more tvoje adriansko
Koliko jaka ko bura sa kamešnice
Ljubav tvoja je za tatom
I sad te vidim vidim te
Sakrivenu iza koltrina vidim te
Kako gledaš kako iza koltrina gledaš
I na prste noge tvoje male propinješ se
Sve dok ćale iza kantuna ne zamakne
Ti ga gledaš sakrivena iza koltrine ti ga gledaš
I na prste noge tvoje male propinješ se
A on a on
Onako prav ko daska
Onako vitak ko jela
Onako crn i lijep
Onako mlad i tvoj
Ko daska prav
Ko jela vitak
Lijep i crn
Mlad i tvoj
Ide ide i ne okreće se
Ne okreće se i ide ide
A ti ga gledaš a ti ga gledaš
Kroz koltrinu bijelu uškrobljenu pamučnu
A znaš a znaš
Da okrenut se neće
Da zastat neće
Da ni za tren zastat neće neće
A on a on
Onako prav i vitak
Onako mlad i lijep
Onako ponosan i tvoj
Tvoj tvoj
Ide ide i ne okreće se
A ti ga gledaš a ti ga prati
Očima miluješ
I voliš voliš
Sve dok iza kantuna
Iza manzanovih kuća ne zamakne
Djevojčice moja naša djevojčice
Ljupkosti moja naša ljupkosti
Matero moja naša matero
Majko moja naša majko hrabrosti
Ništa zaboravila nisam
Zaboravili ništa nismo ništa
Kad smo kod šjor ancone po pineze išli
Kad si nas u mastilu sapunala i prala
Kad si nas kroz dvor nosila nosila
I preko praga u kuću unosila
Kad si se potila potila
Kad si kroz brizine do suvača gazila gazila
Kad su nam trišnje ko rečine visile
A ti dobra moja nasa predobra ni jednu probala nisi
Kad si jaje jedno jedino zbatila
I na četiri fete debele kruva nam mazala
A da ga ni probala nisi
A da ga ni probala nisi
Ništa zaboravila nisam
Zaboravili ništa nismo ništa
A kako bih i mogla
A kako bi i mogli
Matero moja naša matero
Majko moja naša hrabrosti