Kročila si mojom dušom, poput sna, tiho i nježno,
ponijela me mjesečinom preko svojih bijelih grudi
i sada dišeš u meni, osjećam slatke mirise planina,
zanosno ih širiš snagom otkucaja ravnicom mog tijela.

Nakon ovih toplih mjeseci iščekivanja i nestrpljenja,
postao sam zauvijek tvoj, obazriv i nježan muž.
Ženo moja, dok mi ljubiš usne osjećam med na njima,
grlim tvoj vrat i moje ruke oblikuju mekoću puti.

Volim s tobom nebom ploviti i u tebi dočekati jutra.
Uzbuđen sam, jer mi stalno mislima donosiš sebe,
a mojim tijelom među tvojim bedrima sladiš dušu,
i svaku noć osjećam pogled zvijezde u svom pogledu.

Mila moja prepelice, započeti let nikada neće prestati,
niti ću dopustiti vjetru da polomi tvoja meka krila.
Toplinom svoga daha čuvati ću tvoje umorne snove,
obaviti strastima i nadmašiti sam pjev rajskih ptica.

Stopljeni na horizontu vječnosti voditi ćemo ljubav,
udisati jedno drugo i milovati beskonačnim željama.
Ljubavi moja, predati ćemo sebe u naručje ljepoti,
jer smo postali miljenici sreće i imamo na to pravo.