Promatrajući je sa šireg umjetničkog stajališta, ova zbirka, sa svojih gotovo stotinu pjesama predstavlja iskorak, poput oca, antimuzeja V.Dodiga, legende hrvatske konceptualne umjetnosti na likovnom planu. Stari poznati sadržaji na jedan nov i osebujan način. Za razliku od njega, poeta Zal Kopp je bezbrižno, a opet uzbudljivo i zavodnički stvorio (ili još bolje – iznjedrio) ovu odu ljubavi, a ne samo ljepoti. Za ove poetske sastavke, koji čine skladni mozaik zbirke, nije teško ustvrditi da predstavljaju senzualnu iscrpinu (koncentrat ) osobnih emocija. Dapače, ona je sama čista emocija! Ekspresija, seksi, romantična, fluo i retro!
Predgovor profesora Zlatka Venusa knjizi Pod mostom moga tijela
stranica/pages: 136
pjesama/poems: 85
cijena/price: 65 kn/10 €
narudžba/order: zalkopp@zalkopp.com
Baš kao i Whitmann u Vlatima trave, Zal Kopp postavlja znak jednakosti između tijela i duše i tijelo (i žensko i muško) smatra svetim, bez obzira tko je on ili tko je ona, je li poljski radnik ili radnica, ili intelektualac - intelektualka jer tijelo je sveto. I baš kao i Whitmann, Zal Kopp nas tjera da se upitamo: Jesi li ikada ljubio tijelo jedne žene? Jesi li ikada ljubila tijelo jednoga čovjeka? I ne vidiš li da ona imaju potpuno istu cijenu u svim narodima i vremenima na cijeloj zemlji - baš kako nas to pita i Whitmann u Vlatima trave (Ja pjevam električko tijela). I upravo zbog takvog prilaženja ovoj ljubavno - erotskoj tematici, osječki pjesnik snažno nas privlači i veže jer u njegovim razmišljanjima i shvaćanjima prepoznajemo sebe ( pod uvjetom da smo zaljubljeni kao naš pjesnik ) - pogotovo žene.
Predgovor profesorice Ljubice Šego knjizi Govorim poljupcem
stranica/pages: 138
pjesama/poems: 85
cijena/price: 65 kn/10 €
narudžba/order: zalkopp@zalkopp.com
Dugo već u hrvatskome pjesništvu nisam sreo tako istrajno, bez zastoja u namjeri da neki pjesnik veliča, s pravom ljubav. U okruženju pa čak i poplavi patetičnog pjesništva koje je prisutno na našim poetskim prostorima Koppovo pjesništvo je vječni pupoljak koji ne vene jer će vrijeme dokazati vrijednost njegove kreativnosti. Njegove pjesme su nepatvorena radost erosa koja izvire iz najdubljeg dijela duše i naprosto tjera autora da opjeva sva ona uzvišena stanja ushita koja donosi zagrljaj s ljubljenim bićem. Sve pjesme mogu nositi samo jedno ime: Ljubav, jer pjesnik pjeva isključivo o ljubavi; emotivnoj, erotskoj, čak i platonskoj prema ljubljenoj ženi. I svaka pjesma je čvrsta po strukturi kao monolit, moćan odjek titraja duše, pretočen kroz drhtaj strasti u nježnost, suptilne stihove na papiru.
Predgovor književnika Zlatka Lukića knjizi Dragocjeno trajnje
stranica/pages: 136
pjesama/poems: 89
cijena/price: 65 kn/10 €
narudžba/order: zalkopp@zalkopp.com
Kada padne noć, te Pjesnik uzme u ruke pero kako bi zabilježio svoje osjećaje – pitanje je koliko je sâm Pjesnik svjestan sadržaja svojeg pisanja: da li dakle on vodi pero, ili pak pero Njega. Pjesma je oduvijek bila najliričnija vrst književnosti. Ljubavna lirika pak najpoetičnija poetika. Reći da je pjesnik Zal Kopp „samo“ ljubavno-erotski pjesnik – dakle onaj pjesnik koji isključivo pjeva o ženskome tijelu i duši – djelomično je točna. Ljubav prema voljenoj ženi tek je refleksija one vječne Ljubavi; zapravo, sâm osjećaj ljubavi nema svoje izvorište u jednoj pojedinoj ženi (ili više njih!). Žene, ta lijepa bića, tek su poticaj, podstrek, izvanjski uzrok muškarčeve „opsjednutosti“ ili „izbezumljenosti“.
Predgovor profesora Mladena Kerstnera, ml. knjizi Otmjeno obnaženi
stranica/pages: 130
pjesama/poems: 88
cijena/price: 65 kn/10 €
narudžba/order: zalkopp@zalkopp.com
Trenutci za koje duša živi probijajući se kroz nemire tamnih boja nisu čest gost neumornih traženja i uvijek novog rađanja vlastitih kretanja iz samotnih, duboko porinutih nesvijesti u znoju probdjevenih strepnji gluhoga doba. Volja koja na mahove zadržava dah neprestano lutajući od jedne ka drugoj vječnosti, volja je onog božanskog u čovjeku, volja je ljubavi. Koraci su njeni rastrti i vidljivi svemu i svakomu, ali ipak ju tako malo posjećuju, tako malo s njom opijaju i jutra i noći, i sebe i druge u sebi. Možda baš zato što je tako iskreno otvorena i lijepa, nevina i čista, uvijek u kretnjama, ali i uvijek sebe prisutna. Možda baš zato što zvuci njezinih šaputanja razgolićuju i najtananiju tišinu; jer dušama je teško iz sebe misliti i istovremeno ono mišljeno biti.
Predgovor pjesnika Vedrana Rutnika knjizi Kušati nagost
stranica/pages: 144
pjesama/poems: 87
Here under my bridge flows your body,
my fingers glide there where you want,
you give me your thighes, divided with night,
I have to try and visit them whole.
Many of your wishes surrounded me
and in your eye like a moon I hide,
want me to take you, want to dream peacefully,
and in return you reveal your secret places.
My dream made of spider web
echoes in the air of soul,
longing for the distant blueness
in the reflection of the sky that waits.
You stand quietly,
all reflective in the shell, you maturate.
Behind the coral, below the open sea,
where the morning never ends,
I bring you the quietude you deserve.