Dite moje…

Navršilo se danas 12. lita
Di moja duša za tvojon skita
Dite moje iz srca otrgnuto
Najlipši cvite materina vrta.

Godine prođoše jedna za drugon
Izminila se lita i zime
A srce plačno ka i prvog dana
Za tobon, ružo moja tek propupana.

Srce se i danas stislo
Ka gruda stoji u grlu
Steže, čupa, plače i vrije
Od bisa ne zna šta bi prije.

Dite moje, ružo lipa
Princezo moja sa drugoga svita
Kad ćeš pome doći
Da mi ne luta ova duša slipa.

Dodirni me ćerce mila
Kroz tamu iz tog tvog svita
Primi me za ovu ruku ladnu
Ispuni, bar na tren, moju dušu gladnu.

Gladnu Tebe, rajski cvite
I dodira tvoga
Gladnu bata malih koraka
I smija vragolastoga.

Osakatili su dušu moju
Uzevši te iz moga krila
Tebe, malo toplo kluko
Šta mirisalo je na moje mliko.

Sićan se ka da je danas bilo
Kad si se milo privila u moje krilo
Prvog dodira tvoje meke kože
I mojih riči: "Hvala ti, na ovoj lipoti Bože!".

Srića moja kratkog je vika
Uvik bila i ostala
I ti si otišla, srićo moja lipa
Anđeo Božji postala.

Zašto? Pitan se i danas
Stojeć povr tvoga groba
Dok mi misa na dane tvoji boli
Stvara muku u srid droba.

Krivac platit nikad neće
Tvoju patnju i moju bol
Umrit ću od tuge
Potopit tilo u jezeru suza slanih ka sol.

Sićat se više ničeg ne želin
Samo tvoga dragog lica
Crne kose, nježne puti
I radosnih plavih okica.

Dite moje, ružo lipa
Mater ti je danas donila
Dvanest bili ruža
Za dvanest lita šta su bez Tebe otišla.

Spavaj, Anđele moj lipi
Miran san u Božjen krilu
Naći ćemo se jednon na tom drugom svitu
Zagrlit ćemo se; i sve će mirisat opet po ružinom cvitu.

Mjesečina…

Smiješi se mjesec i viri kroz prozor
Pogledom dodiruje čipkaste zavjese
Krevet pun razbacanih lancuna
Starinsku komodu grimizom presvučenu
I tvoju ruku pod moju haljinu uvučenu

Igra se mjesec igre skrivača
Svijetli i tamni prostor oko našeg prozora
Tamom sakriva nam lice
Svjetlom žari putanju tvojih ruku
Zaustavljajući posljednji potez na mom struku

Izdajnički bilježi svijetlom svaki odbačeni gumb
I trzaj mojih usana utisnutim u tvoj vrat
Tamom prikriva bjelinu moje puti
Strast u oku i svaki poderani skut
Titravom mjesečinom prati haltere odbačene u kut

Igra se mjesečina svijetlom i tamom
U ritmu naših poljubaca, dodira
Prigušenih vrelih riječi, uzdaha i vriska
Igra se tvojim čvrstim dlanovima
I nosi nas sretnim snovima

Što to ima u Tebi...

Što to ima u Tebi što mi mira ne da?
Što me to proganja i neprestano muči?
Zašto su nemirne moje noći
I snovi puni želja kojima nema pomoći?
Gdje počinje java, a završava san?

Ti zaborav tražiš, a ja ga nemam…
Ti se snova odričeš, a ja od snova živim…

Što mi to duša u Tebi traži kao u raspuknutoj kori drveta?
Što to osjećam skrivena u zagrljaju noći?
I zašto najljepše snove snivam
U krošnji tvoga tijela?
Gdje počinje java, a završava san?

Ti zaborav tražiš, a ja ga nemam…
Ti se snova odričeš, ja od snova živim…